Mjesec svijesti o mentalnom zdravlju

Tijekom cijele godine mnoge vrijedne teme dobivaju određeni mjesec “svjesnosti”. Svibanj je mjesec svijesti o mentalnom zdravlju. Mentalno zdravlje tema mi je bliska i draga, kako profesionalno tako i osobno. Ovlašteni sam terapeut od 2011. Radio sam u području mentalnog zdravlja duže od toga i još dulje živim s problemima mentalnog zdravlja. Počela sam uzimati antidepresive i za depresiju i za anksioznost dok sam na fakultetu i 2020. godine, u dobi od 38 godina, prvi put mi je dijagnosticiran ADHD. S obzirom na to da sam 20/20, i znajući ono što sada znam, mogu se osvrnuti i vidjeti da su moji problemi s mentalnim zdravljem prisutni od djetinjstva. Znajući da moje putovanje nije jedinstveno i da ponekad oslobađanje od depresije, različitih oblika anksioznosti i drugih problema poput ADHD-a dolazi tek kasnije u životu, ideja svijesti o mentalnom zdravlju čini mi se dvojako. Postoji kolektivna potreba za povećanjem svijesti o mentalnom zdravlju, ali postoji i dublja, individualna svijest koja se mora ostvariti.

Ideja iz koje je nastala ova objava, da ne znaš ono što ne znaš jer to ne znaš, ne može biti istinitija nego kada je u pitanju mentalno zdravlje, točnije, mentalna bolest. Na isti način na koji netko tko nikada nije doživio veliku depresivnu epizodu ili osakaćenu anksioznost može samo empatično i obrazovano nagađati o tome kako je to, netko tko je proživio većinu svog života s mozgom koji je kemijski izvan ravnoteže može imati teško je prepoznati kada nešto nije u redu. Tek kada lijekovi i terapija riješe problem i kada čovjek bude u mogućnosti iskusiti život s kemijski uravnoteženim mozgom i novorazvijenim uvidom kroz terapiju, oni koji pate od problema poput kronične depresije i tjeskobe postaju potpuno svjesni da nešto nije u redu u početku mjesto. To je kao da stavljate dioptrijske naočale i prvi put jasno vidite. Za mene je prvi put jasno vidjeti značilo moći voziti autocestom bez bolova u prsima i ne propustiti obići mjesta jer sam bio previše nestrpljiv za vožnju. Sa 38 godina, uz pomoć lijekova za usredotočenost, jasno viđenje značilo je shvaćanje da održavanje fokusa i motivacije za dovršavanje zadataka ne bi trebalo biti tako teško. Shvatio sam da nisam lijen i manje sposoban, da mi nedostaje dopamina i da živim s mozgom koji ima deficite vezane uz izvršno funkcioniranje. Moj vlastiti rad na terapiji izliječio je ono što lijekovi nikada nisu mogli popraviti i učinio me suosjećajnijim i učinkovitijim terapeutom.

Ovog svibnja, dok sam razmišljao o tome što za mene znači važnost podizanja svijesti o pitanjima mentalnog zdravlja, shvaćam da to znači progovoriti. To znači biti glas koji pomaže u smanjenju stigme i podijeliti svoje iskustvo kako bi netko drugi također mogao shvatiti da nešto u njegovom mozgu nije u redu i potražiti pomoć. Jer, gdje je svijest, tamo je sloboda. Sloboda je najbolji način na koji mogu opisati kakav je osjećaj živjeti život bez stalne tjeskobe i mračnog oblaka depresije.