Prigrlite svoj dan štrebera
Uvijek sam bio pomalo štreber. Kao dijete, redovito sam imao nos u knjizi, prilično sam lako dobivao dobre ocjene, volio sam likove iz stripova, imao veliku kovrdžavu kosu i bio sam tako visok i mršav da su mi se duge noge protezale praktički do pazuha. Završio sam blizu najboljeg u razredu u srednjoj školi, diplomirao na koledžu i otišao ravno u diplomsku školu bez imalo razmišljanja još više škola. Posjedujem više profesionalnih licenci i certifikata i stalno premašujem potreban broj sati za profesionalni razvoj prema tim licencama samo zato što volim učiti stvari. Volim podatke i uključujem ih u svoj rad kad god mogu (iako je moguće da samo tražim potvrdu da mi svi ti satovi matematike i statistike nisu bili gubitak vremena). Još uvijek volim Wonder Woman, imam sramotan broj Lego kockica u svojoj kući nemoj pripadaju mojoj djeci i doslovno odbrojava dok moja djeca ne budu dovoljno stara da počnu čitati “Harryja Pottera”. I još uvijek puno slobodnog vremena provodim nosa zabijenog u knjigu.
Zato što se zovem Lindsay i ja sam štreber.
Ne bih rekao da sam se sramio što sam bio štreber kad sam bio mlađi, ali to svakako nisam stavio na jumbo plakat. Uvijek sam se oslanjao na svoje sposobnosti sportaša i dopustio da to zasjeni neke moje štreberske sklonosti. Ali kako sam stario, definitivno mi je postalo ugodnije pustiti da se vijori moja štreberska zastava. Nisam siguran da je to ikada bila svjesna odluka, ili sam postupno sve manje mario za to kako drugi procjenjuju moje hobije i interese.
Također sam počeo cijeniti vrijednost stvaranja prostora za druge da se pokažu kao oni autentični. I teško je očekivati od drugih da se pokažu kao autentični ako ja to nisam bio spreman učiniti.
Jer bez obzira na to identificirate li se kao geek ili ne, svi imamo stvari koje nas same čine jedinstvenima – i nitko se nikada ne bi trebao sramiti čega su te stvari. Kada svatko ima prostora za disanje, postojanje kao ono što je istinsko ja, za povezivanje jedni s drugima na našim najljudskijim razinama, stvaramo okruženja koja su autentična, istinska i psihološki sigurna – gdje ljudi mogu slobodno raspravljati o svojim strastima, bilo da je to Marvel protiv DC-a, Ratovi zvijezda protiv Zvjezdanih staza ili Yankees protiv Red Soxa. A ako se možemo sigurno kretati tim vrućim temama, tada postaje lakše surađivati na projektima, rješavati izazove i raditi zajedno na rješavanju najtežih problema. A ta se magija događa samo ako je svatko slobodan izraziti svoje mišljenje, izraziti svoje mišljenje i poštovati perspektive drugih (naravno, sve dok su ta mišljenja i perspektive puni poštovanja i ne štete nikome drugome).
Stoga vas danas, na Dan prihvaćanja štrebera, potičem da pustite svoju štrebersku zastavu i izložite svoju autentičnost. I što je još važnije, svjesno se potrudite dopustiti drugima da učine isto.
Kako se prikazuješ autentično?
I kako pridonosite prostoru u kojem se i drugi mogu pokazati autentično?