Svjetski dan Alchajmerove bolesti

“Zdravo deda”, rekla sam dok sam ulazila u sterilnu, ali neobično utješnu sobu za njegu. Tamo je sjedio, čovjek koji je oduvijek bio velika figura u mom životu, onaj kojeg sam s ponosom nazivao djedom i pradjedom svom jednogodišnjem sinu. Delovao je nežno i spokojno, na ivici svog bolničkog kreveta. Collette, moja maćeha, pobrinula se da izgleda najbolje što može, ali je njegov pogled izgledao dalek, izgubljen u svijetu izvan našeg dosega. Sa sinom za sobom, oprezno sam prišao, nesiguran kako će se ova interakcija odvijati.

Kako su minute prolazile, zatekao sam se kako sjedim pored djeda, upuštajući se u jednostran razgovor o njegovoj sobi i crno-bijelom vestern filmu koji se prikazuje na televiziji. Iako su njegovi odgovori bili oskudni, stekla sam osjećaj utjehe u njegovom prisustvu. Nakon tog početnog pozdrava, napustio sam formalne titule i oslovljavao ga imenom. Više me nije prepoznao kao svoju unuku, niti moju majku kao svoju kćer. Alchajmerova bolest, u svojoj kasnoj fazi, okrutno mu je oduzela te veze. Uprkos tome, sve za čim sam čeznula je bilo da provodim vrijeme s njim, da budem onakvim kakvom me on doživljava.

Ne znajući, ova posjeta je bila posljednji put da sam vidjela djeda prije hospicija. Četiri mjeseca kasnije, tragičan pad doveo je do lomova kostiju, a on nam se više nije vratio. Hospis centar je pružio utjehu ne samo djedu, već i Collette, mojoj mami i njenoj braći i sestrama tokom tih posljednjih dana. Dok je prelazio iz ovog života, nisam mogao a da ne osjetim da je već postepeno odlazio iz našeg carstva u posljednjih nekoliko godina.

Djed je bio velika figura u Koloradu, cijenjeni bivši državni predstavnik, prestižni advokat i predsjedavajući brojnih institucija. U mojoj mladosti, on je bio veliki, dok sam ja još pokušavala da se snađem u odrasloj dobi bez mnogo težnje za statusom ili poštovanjem. Naši susreti su bili retki, ali kada sam imao priliku da budem u njegovoj blizini, želeo sam da iskoristim priliku da bolje upoznam dedu.

Usred napredovanja Alchajmerove bolesti, nešto se promenilo u dedi. Čovek poznat po svom briljantnom umu počeo je da otkriva stranu koju je čuvao – toplinu svog srca. Nedeljne posete moje mame podsticale su nežne, pune ljubavi i smislene razgovore, čak i kada je njegova lucidnost opala, i na kraju je postao neverbalan. Njegova veza sa Collette ostala je neprekinuta, što je vidljivo iz uvjeravanja koje je tražio od nje tokom moje posljednje posjete bolničarskoj ustanovi.

Prošli su mjeseci otkako je djed preminuo, a ja razmišljam o mučnom pitanju: kako možemo postići izvanredne podvige kao što je slanje ljudi na Mjesec, a ipak se još uvijek suočavamo s mukom bolesti poput Alchajmerove bolesti? Zašto je tako briljantan um morao napustiti ovaj svijet zbog degenerativne neurološke bolesti? Iako novi lijek pruža nadu za ranu Alchajmerovu bolest, odsustvo lijeka ostavlja ljude poput djeda da izdrže postepeni gubitak sebe i svog svijeta.

Na ovaj Svjetski dan Alchajmerove bolesti, pozivam vas da odete dalje od puke svijesti i razmislite o značaju svijeta bez ove srčane bolesti. Da li ste bili svjedoci sporog brisanja sjećanja, ličnosti i suštine voljene osobe zbog Alchajmerove bolesti? Zamislite svijet u kojem su porodice pošteđene agonije gledanja kako njihovi dragi nestaju. Zamislite društvo u kojem briljantni umovi poput djedova mogu nastaviti dijeliti svoju mudrost i iskustva, oslobođeni ograničenja neurodegenerativnih poremećaja.

Razmislite o dubokom uticaju očuvanja suštine naših voljenih odnosa – doživljavanja radosti njihovog prisustva, neopterećenog senkom Alchajmerove bolesti. Ovog mjeseca, budimo nosioci promjena, podržavajući istraživanja, zagovarajući povećanje finansiranja i podizanje svijesti o učinku Alchajmerove bolesti na porodice i pojedince.

Zajedno možemo raditi na budućnosti u kojoj je Alchajmerova bolest potisnuta u istoriju, a sjećanja na naše voljene ostaju živa, a njihovi umovi uvijek svijetli. Zajedno možemo donijeti nadu i napredak, na kraju transformirajući živote miliona za generacije koje dolaze. Zamislimo svijet u kojem sećanja traju, a Alchajmerova bolest postaje daleki, poraženi neprijatelj, osiguravajući naslijeđe ljubavi i razumijevanja.