Svjetski dan istraživanja raka dojke

18. avgust je Svjetski dan istraživanja raka dojke. 18. avgust je određen za dan zbog 1 od 8 žena i 1 od 833 muškarca kojima će u životu biti dijagnosticiran rak dojke. Zapanjujućih 12% svih slučajeva u svijetu dijagnosticira se kao rak dojke. Prema American Cancer Society, rak dojke je odgovoran 30% svih novih karcinoma kod žena godišnje u Sjedinjenim Američkim Državama. Za muškarce to procjenjuju 2,800 novih slučajeva invazivnog raka dojke će biti dijagnosticirana.

Danas mi je važan dan jer je krajem 1999. godine, sa 35 godina, mojoj mami dijagnosticiran rak dojke III stadijuma. Bio sam dijete od šest godina koje nije razumjelo cijeli obim onoga što se događa, ali je nepotrebno reći; bila je to teška bitka. Moja mama je pobijedila u borbi, i dok je većina nas to pripisivala tome što je bila superheroj, ona je to pripisivala pristupu kliničkim ispitivanjima u to vrijeme. Nažalost, 2016. godine dijagnosticiran joj je rak jajnika, a do 2017. metastazirao je na veći dio njenog tijela, a 26. januara 2018. je preminula. Čak i sa užasnom rukom koja je dobila, uvijek bi prva rekla da je istraživanje raka, posebno raka dojke, nešto na čemu trebamo biti zahvalni i da treba slaviti svaki korak u istraživanju. Da nije bilo istraživanja koje je rađeno kako bi se razvila klinička ispitivanja koja je mogla isprobati, nije bila sigurna da li bi rak dojke otišao u remisiju i imala priliku živjeti još 17 godina s rakom u remisiji .

Kliničko ispitivanje u kojem je moja mama mogla biti dio bio je režim koji je koristio karboplatin, lijek otkriven 1970-ih i prvi put odobren od strane FDA 1989. Da bi se pokazalo koliko brzo istraživanje može napraviti razliku, kratkih deset godina nakon što je FDA odobrila, moja mama je bila dio kliničkih ispitivanja koja su ga koristila. Karboplatin je još uvijek dio kliničkim ispitivanjima danas, što nudi mogućnosti istraživanja za one koji biraju tretmane koji koriste klinička ispitivanja. Učešće u ovim ispitivanjima ima i pozitivnih i negativnih strana koje vrijedi razmotriti. Ipak, oni nude mogućnost istraživanja i napredovanja inovacija u tretmanima.

Rak dojke je oduvijek postojao i može se vidjeti čak 3000 godina prije Krista u prinosima koje su ljudi drevne Grčke davali u obliku grudi Asklepiju, bogu medicine. Hipokrat, koji se smatra ocem zapadne medicine, sugerirao je da je to sistemska bolest, a njegova teorija je stajala sve do sredine 1700-ih kada je Henri Le Dran, francuski ljekar, sugerirao da hirurško uklanjanje može izliječiti rak dojke. Ideja koja nije testirana sve do kasnih 1800-ih, kada je izvedena prva mastektomija, i iako je bila umjereno efikasna, ostavila je pacijentima lošiji kvalitet života. Godine 1898. Marie i Pierre Curie otkrili su radioaktivni element radij, a nekoliko godina kasnije, korišten je za liječenje raka, preteča moderne kemoterapije. Otprilike 50 godina kasnije, 1930-ih, liječenje je postalo mnogo sofisticiranije, a liječnici su počeli koristiti ciljano zračenje u kombinaciji s operacijom kako bi pacijentima pružili bolji kvalitet života. Odatle se napredak nastavio da bi rezultirao mnogo ciljanijim i sofisticiranijim tretmanima koje imamo danas, kao što su zračenje, kemoterapija i najčešće, intravenski i u obliku tableta.

Danas, jedan od najčešćih pristupa za one sa porodičnom istorijom raka dojke je genetsko testiranje da se vidi postoje li specifične genetske mutacije za vas. Ovi geni su rak dojke 1 (BRCA1) i rak dojke 2 (BRCA2), koji općenito pomažu u sprječavanju dobivanja određenih karcinoma. Međutim, kada imaju mutacije koje ih sprečavaju u normalnim operacijama, oni su u većoj opasnosti da dobiju određene vrste raka, odnosno rak dojke i rak jajnika. Da se osvrnem na mamin put s tim, ona je bila jedna od nesretnih ljudi koja nije pokazala ni mutaciju u svom genetskom testiranju, što je bilo poražavajuće znajući da nema znakova zbog čega je toliko podložna raku dojke i jajnika . Ipak, nekako je pronašla nadu, uglavnom zato što je to značilo da smo i moj brat i ja bili u manjem riziku da sami nosimo mutaciju.

Bilo da ste muškarac ili žena, ključno je biti svjestan rizika koje predstavlja rak dojke, a savjet broj jedan je da ne preskačete preglede; ako nešto nije u redu, razgovarajte sa svojim doktorom o tome. Istraživanje raka se uvijek razvija, ali vrijedi zapamtiti da smo napredovali u relativno kratkom vremenu. Rak dojke je vjerovatno pogodio mnoge od nas bilo direktno kroz dijagnosticiranje, dijagnosticiranje nekog člana porodice, druge voljene osobe ili prijatelje. Ono što mi je pomoglo kada razmišljam o raku dojke je da uvijek postoji nešto čemu se treba nadati. Istraživanje je toliko napredovalo tamo gdje je sada. Neće nestati samo od sebe. Srećom, živimo u vremenu briljantnih umova i tehnološkog napretka koji omogućavaju istraživanju da napravi značajne korake, jer su to često javno finansirane inicijative. Razmislite o pronalaženju uzroka koji vam odgovara da donirate.

Moja mama je uvijek slavila što je preživjela rak dojke. Iako je njena borba protiv raka jajnika bila jedan od onih koje nije mogla da savlada, ja sam ipak odlučio da je vidim na taj način. Nedugo nakon što sam napunio 18 godina, istetovirao sam se na zglobu kako bih proslavio njenu pobjedu, i dok je sada nema, i dalje biram da pogledam tetovažu i slavim dodatno vrijeme koje imamo da napravimo uspomene i osiguram da poštujem osobu kojoj je ona bio.