Colorado Day
Prvi put sam pomislio na Kolorado daleke 1999. dok sam sedeo na ski liftu u Zapadnoj Virdžiniji. Kao ljubitelj snijega, nisam mogao a da se ne zapitam kakve su to “velike” planine. Proći će nekoliko godina kasnije kada bih to saznao. Godine 2008. bio sam godinu dana udaljen sa koledža i boravio sam u Južnoj Floridi. Bilo je to dugih, vrućih pet godina u močvari, i bilo je vrijeme da se krene dalje. Moji cimeri u to vrijeme bili su porijeklom iz Fort Collinsa, i znajući da tražim negdje na otvorenom i više razmišljam unaprijed, uvjerili su me da se preselim ovdje u Kolorado. Uštedio sam nešto novca radeći u štampariji tog ljeta, spakovao auto i napustio Floridu iste sedmice kada su tržišta propala i kada je počela Velika finansijska kriza. Bilo je to putovanje koje je trošilo živce, bez posla, nepoznavanja nikoga i nikada nogom u ovo stanje. Ali, kao i uvijek, pohranio sam pozitivan stav koji su mi usadili moji roditelji i krenuo. Šta sam tražio? Bolji izbor karijere, istomišljenici i snijeg. Puno snijega.
Prvih nekoliko godina je bilo teško. Izgubio sam nekoliko poslova u startapima i činilo mi se kao da jedva prolazim. Trebalo bi oko tri godine da zaista pronađem svoj stil, ali nisam dozvolio da me to spriječi da trčim u planine u svakoj prilici. To je bilo ono o čemu sam sanjao kao tinejdžer, trčanje gore-dolje po vrhovima, bordanje u prahu šampanjca (koji nažalost nestaje) i općenito osjećaj povezanosti sa većom zajednicom jednom. Ipak, trebalo je dosta toga da se uradi. Prije sam pregledavao REI u maloj nevolji, gledajući cijene opreme i balkinga. Kako neko sebi priušti ovakav način života? Kako ću? Prijatelji i ja bismo složili najbolju opremu koju smo mogli priuštiti u to vrijeme. To je poslužilo za neke veoma hladne, vlažne dane. Ali nas to nikada nije odvratilo.
Kako su godine prolazile, našao sam svoje uporište. Izgradio sam karijeru i ugnijezdio se u niše aktivnosti. Voleo sam planine i ljude, pa sam bio odlučan da to uspe. Pedeset vrhova kasnije (i odbrojavam), to je skoro kao san u groznici. Bio sam na vrhuncu novog sporta u splitboardingu. ja sam postao Američki institut za istraživanje i obrazovanje lavina (AAIRE) certificiran za traženje i spašavanje iz lavina. Skijao sam (splitboard) nekoliko 14 ers od vrha do dna, prošao kroz nekoliko staza u svim vrstama uslova, i nedavno sam popeo svoju 54. planinu iznad 13,000 stopa. Vidio sam ovo stanje na načine koje mnogi ljudi samo sanjaju ili vide na fotografijama. Danas je REI označen u mojim pretraživačima i aplikacija ostaje otvorena. Ljubav sa ovim planinama nikada ne prestaje. Moje mentalno i fizičko zdravlje je bolje što sam ovdje živio. Moj pogled na život je bolji jer sam se ovdje doselio. Svijetu zahvalnosti dugujem svojim roditeljima, koji su poznavali moje snove i podsticali me da ih ostvarim. Od sedenja na ski liftu u Zapadnoj Virdžiniji sa 17 godina, pitajući se kako je bilo na velikim planinama, do izgradnje čitavog životnog stila oko ovih planina pre 40. godine. Sve ove godine kasnije i Kolorado nastavlja da se brzo menja, ali Samo sam sretan što sam ovdje.
Evo jedne od mojih omiljenih pjesama o Koloradu iz tog perioda sredinom 2000-ih.
“Colorado” medvjeda Grizlija
