Sedmica nacionalnog vrta

Dok sam odrastao, sećam se da sam gledao dedu i mamu kako provode sate u bašti. Nisam shvatio. Bilo je vruće, bilo je buba, a zašto im je toliko stalo do korova? Jednostavno nisam mogao razumjeti kako su, nakon sati rada u bašti svakog vikenda, još više željeli da rade sljedećeg vikenda. Činilo mi se dosadno, zamorno i jednostavno nepotrebno. Kako se ispostavilo, bili su na nečemu. Sada kada imam kuću i svoju baštu, gubim pojam o vremenu dok čupam korov, sečem grmlje i analiziram položaj svake biljke. Sa nestrpljenjem čekam dane kada ću imati vremena da odem u baštenski centar, i potpuno ošamućena šetam okolo i gledam sve mogućnosti za svoju baštu.

Kada smo se muž i ja uselili u našu kuću, bašta je bila preplavljena tratinčicama. U početku su izgledale lijepo, ali ubrzo je počelo izgledati kao da pokušavamo uzgajati džunglu tratinčice. Nisam imao pojma koliko invazivni i visoki mogu postati. Proveo sam naše prvo ljeto u našoj kući kopajući, čupajući i sekući tratinčice. Očigledno, tratinčice imaju „snažan, snažan korijenski sistem“. Da. Sigurno da. U to vrijeme sam vježbao svaki dan, trkao se u triatlonu i smatrao sam da sam u odličnoj formi. Međutim, nikad nisam bila tako bolna i umorna kao nakon iskopavanja tih tratinčica. Naučena lekcija: baštovanstvo je težak posao.

Kada sam konačno očistio svoju baštu, shvatio sam da je to za mene kao prazno platno. U početku je bilo zastrašujuće. Nisam imao pojma koje bi biljke izgledale dobro, koje bi bile invazivne ili će ih sunce na mojoj istočnoj kući odmah spržiti. Možda ovo nije bila dobra ideja. Tog prvog ljeta zasadio sam dosta zemljinog pokrivača kojem, kako se ispostavilo, može potrajati da raste. Naučena lekcija: baštovanstvo zahtijeva strpljenje.

Sada kada je prošlo nekoliko godina uzgoja, sadnje i rezanja, osjećam se kao da konačno učim šta je potrebno za održavanje bašte. Očigledno, za baštu su voda i sunce. Ali za mene je to strpljenje i fleksibilnost. Kada su se cvijeće i biljke više ustalile, shvatila sam da mi se ne sviđa smještaj, pa čak ni vrsta biljke. Pa, pogodi šta? Mogu samo iskopati biljku i zamijeniti je novom. Ono što shvatam je da ne postoji pravi način u baštu. Perfekcionistu koji se oporavlja kao ja, ovo je trebalo neko vrijeme da shvati. Ali koga pokušavam impresionirati? Naravno, želim da moja bašta izgleda dobro kako bi ljudi koji prolaze uživali u njoj. Ali zaista je najvažnije da uživam u tome. Učim da mogu imati kreativnu kontrolu nad ovom baštom. Ali što je najvažnije, osjećam se bliže svom pokojnom djedu nego godinama. U bašti imam cveće koje je mama presadila iz svoje bašte, baš kao što je moj deda radio za nju. Da bude još bolje, moj četverogodišnjak je pokazao interesovanje za baštovanstvo. Dok sjedim s njim i sadim cvijeće koje ima da ubere za svoju malu baštu, osjećam se kao da prenosim ljubav koju su me naučili moj djed, a potom i moja mama. Održavajući našu baštu živim, održavam ove važne uspomene živima. Naučena lekcija: baštovanstvo je više od sadnje cveća.

Izvor: gardenguides.com/90134-plant-structure-daisy.html