Nacionalni mjesec svijesti o imunizaciji

Kolovoz je Nacionalni mjesec svjesnosti o imunizaciji (NIAM) i odlično je vrijeme da provjerite da li smo svi u toku sa svojim cijepljenjima. Većina ljudi smatra da su imunizacije nešto za malu djecu ili adolescente, ali činjenica je da su i odraslima potrebne imunizacije. Imunizacija je najbolji način da se zaštitite od vrlo iscrpljujućih i smrtonosnih bolesti koje i danas postoje u našem okruženju. Vrlo im je lako pristupiti i postoji mnogo opcija za primanje imunizacije po niskim, ili čak besplatnim cijenama od nekoliko pružatelja usluga u zajednici. Imunizacije se rigorozno testiraju i nadziru, čineći ih iznimno sigurnima uz samo manje nuspojave koje traju samo nekoliko sati do nekoliko dana. Postoji mnogo uglednih, naučno pregledanih izvora informacija kako biste saznali više o cijepljenjima i vitalnoj ulozi koju oni imaju u očuvanju sigurnosti i zdravlja vas, vaše porodice, vaših susjeda i vaše zajednice. Dok u nastavku govorim o specifičnim bolestima, povezat ću svaku od njih sa centrima za kontrolu i prevenciju bolesti Izjave o vakcinama.

Imunizacija možda nije prva stvar na koju pomislite kada se pripremate za povratak u školu. No, osigurati da ste zaštićeni od uobičajenih bolesti koje se šire u velikim gomilama trebalo bi biti jednako važno kao i nabaviti novi ruksak, bilježnicu, tablet ili sredstvo za dezinfekciju ruku. Često čujem da ljudi govore o tome da im nije potrebna imunizacija za bolest koja više nije rasprostranjena niti uobičajena tamo gdje žive ili pohađaju školu. Međutim, ove bolesti još uvijek postoje u mnogim dijelovima svijeta i lako ih može prenijeti nevakcinisana osoba koja je putovala preko ljeta u jedno od područja.

Došlo je do velike epidemije ospica koju sam pomogao istražiti kao medicinska sestra i istraživač bolesti u Zdravstvenom odjelu Tri županije 2015. godine. epidemija je započela porodičnim putovanjem u kalifornijski Disneyland. Budući da je Disneyland destinacija za odmor mnogih ljudi u Sjedinjenim Državama (SAD), nekoliko porodica sa nevakcinisane dece i odraslih vratio sa bolešću, doprinoseći jednoj od najvećih epidemija ospica u novijoj američkoj istoriji. Ospice su visoko zarazni virus koji se prenosi zrakom i preživi u zraku nekoliko sati a mogu se spriječiti dvjema cijepljenjima protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR). Postoji još nekoliko imunizacija koje mladi ljudi trebaju primiti kako bi zaštitili sebe i druge od zaraze ovim bolestima. CDC ima tablicu koju je lako pratiti na kojoj se preporučuju imunizacije i u kojoj dobi.

Cijepljenje nije samo za djecu. Da, djeca se često cijepe na godišnjem pregledu kod svog ljekara, a kako starite dobivate manje imunizacija, ali nikada ne dosežete dob u kojoj ste potpuno završili cijepljenje. Odrasli još uvijek trebaju primiti tetanus i difterija (Td or Tdap, koji ima zaštitu od hripavca, sveobuhvatna imunizacija) svakih 10 godina, primite a imunizacija šindre nakon 50. godine i a pneumokokna (pomislite na upalu pluća, infekcije sinusa i uha i meningitis) vakcinacije u dobi od 65 godina ili mlađoj ako imaju kronična stanja poput bolesti srca, raka, dijabetesa ili virusa humane imunodeficijencije (HIV). Odrasli, baš kao i djeca, trebaju dobiti godišnju vakcinacija protiv gripa kako bi se spriječilo obolijevanje od gripe i nestanak u trajanju od tjedan dana u školi ili na poslu, a moguće je i da će imati više opasnih po život komplikacija.

Izbor nevakcinisanja je izbor za dobijanje bolesti i uklanjanje izbora za dobijanje bolesti od nekoga ko možda nema izbora. U ovoj izjavi ima mnogo toga za raspakirati. Ovim želim reći da svi prepoznajemo da postoje ljudi koji se NE MOGU vakcinisati specifičnim vakcinacijama jer su ili premladi za primanje imunizacije, alergični su na imunizaciju ili imaju trenutno zdravstveno stanje koje sprečava ih da dobiju imunizaciju. Ove osobe NEMAJU izbora. Jednostavno se ne mogu vakcinisati.

Ovo se jako razlikuje od nekoga ko MOŽE biti vakcinisan, ali odluči da to ne učini iz ličnih ili filozofskih razloga. To su zdravi ljudi koji nemaju alergiju ili zdravstveno stanje koje ih sprječava u cijepljenju. Znamo da su oba skupa ljudi podložna zarazu protiv koje nisu cijepljena i da što je veći broj ljudi koji nisu vakcinisani u zajednici ili populaciji, to su veće šanse da se bolest utvrdi i proširi među ljudima koji nisu vakcinisani.

Ovo nas vraća zdravim ljudima koji se MOGU vakcinisati, ali odlučuju da to ne učine, donoseći odluku ne samo da se izlažu riziku od bolesti, već i donoseći odluku da se cijepe i drugi ljudi koji nemaju izbora rizik za nastanak bolesti. Na primjer, netko tko ne želi biti imuniziran protiv gripe svake godine fizički i medicinski govoreći može se cijepiti, ali oni to odlučuju jer "ne žele dobiti injekciju svake godine" ili "ne misle dobiti gripu je tako loše. " Recimo kasnije u godini kada se gripa širi, ova osoba koja je odlučila da se ne cijepi oboli od gripa, ali ne prepoznaje da je gripa i prenijela ju je na druge ljude u zajednici. Šta se dešava ako je ova osoba sa gripom vrtić za odojčad i malu djecu? Sada su odlučili sami uhvatiti virus gripe, te su odlučili uhvatiti ga i širiti ga na malu djecu koja se ne mogu cijepiti imunizacijom protiv gripa jer su premlada. To nas dovodi do koncepta koji se naziva imunitet stada.

Imunitet stada (ili točnije, imunitet zajednice) znači da je značajna količina ljudi (ili stada, ako želite) cijepljena protiv određene bolesti, tako da bolest nema dobre šanse da zadrži nevakcinisanu osobu i šire se unutar te populacije. Budući da je svaka bolest različita i ima različite sposobnosti prenošenja i preživljavanja u okolišu, postoje različite stope imuniteta stada za svaku bolest koja se može spriječiti imunizacijom. Na primjer, ospice su vrlo zarazne i budući da mogu preživjeti do dva sata u zraku, a potrebna je samo mala količina virusa da izazove infekciju, imunitet stada za ospice mora biti oko 95%. To znači da 95% populacije treba biti cijepljeno protiv ospica kako bi se zaštitilo ostalih 5% koji se ne mogu cijepiti. Sa bolešću poput poliomijelitisa, koju je malo teže širiti, nivo imuniteta stada je oko 80%, ili je potrebno vakcinisati populaciju, tako da je ostalih 20% koji ne mogu medicinski dobiti cijepljenje protiv dječje paralize zaštićeno.

Ako imamo veliki broj ljudi koji se MOGU vakcinisati, a odluče se ne biti, to stvara veći broj nevakcinisanih ljudi u populaciji, snižavajući imunitet stada, dopuštajući da se bolesti poput ospica, gripe ili dječje paralize zahvate i prošire na ljude koji medicinski nisu mogli biti vakcinisani ili su bili premladi za vakcinaciju. Ove grupe su također izložene većem riziku od komplikacija ili smrti jer imaju druga zdravstvena stanja ili su jednostavno premladi da se same bore protiv virusa, pa je potrebna hospitalizacija. Neki od ovih hospitaliziranih pojedinaca nikada ne prežive infekciju. Sve se to može spriječiti. Ovi mladi ljudi ili ljudi sa medicinskim komplikacijama zbog imunizacije mogli su izbjeći hospitalizaciju, ili u nekim slučajevima smrt, ako su oni u istoj zajednici koji su imali izbor cijepljenja donijeli odluku o vakcinaciji. Trenutno vidimo iste trendove sa COVID-19 i ljudi koji se odluče ne cijepiti protiv njega. Gotovo 99% trenutnih smrtnih slučajeva od COVID-19 su ljudi koji nisu cijepljeni.

Želim završiti pričanjem o pristupu imunizaciji i sigurnosti vakcina. U Sjedinjenim Državama je prilično lako doći do vakcina. Imamo sreću: ako ih želimo, većina nas ih može dobiti. Ako imate zdravstveno osiguranje, vaš davatelj ih vjerojatno nosi i može ih administrirati ili će vas poslati u praktički bilo koju ljekarnu da ih primite. Ako imate djecu mlađu od 18 godina, a ona nemaju zdravstveno osiguranje, možete se zakazati u svom lokalnom zdravstvenom odjelu ili ambulanti za cijepljenje, često za bilo koji iznos donacije koji si možete priuštiti. Tako je, ako imate troje djece bez zdravstvenog osiguranja i svako od njih treba po pet cjepiva, a imate samo 2.00 dolara koje možete donirati, ovi zdravstveni odjeli i pružatelji usluga prihvatit će 2.00 dolara i odreći se ostatka troškova. To je zbog nacionalnog programa tzv Vakcine za decu.

Zašto imamo tako lak pristup vakcinama? Zato što vakcine deluju! Sprječavaju bolesti, dane bolovanja, komplikacije bolesti, hospitalizacije i smrt. Vakcine su jedne od najteže testiranih i nadgleda lekovi na današnjem tržištu. Razmislite, koja kompanija želi napraviti proizvod koji će povrijediti ili ubiti značajan broj ljudi koji uzimaju lijekove? To nije dobra marketinška strategija. Dajemo vakcine odojčadi, djeci, adolescentima i odraslima svih dobi, a ljudi imaju vrlo malo ozbiljnih nuspojava. Većina ljudi može imati bolnu ruku, malo crveno područje ili čak povišenu temperaturu nekoliko sati.

Vakcine se ne razlikuju od antibiotika koje vam ljekar može propisati za infekciju. I cjepiva i antibiotici mogu uzrokovati alergijsku reakciju, a budući da je nikada prije niste imali, nećete znati sve dok ne uzmete lijek. Ali koliko nas pita, raspravlja ili čak negira antibiotik koji je propisao naš liječnik, slično onome što se događa s cjepivima? Druga velika stvar kod vakcina je ta što je većina samo doza ili dvije i mogu trajati cijeli život. Ili u slučaju tetanusa i difterije, trebate jednu svakih 10 godina. Možete li reći da vam je za infekciju bio potreban samo jednom u 10 godina? Vjerovatno ne možete. Većina nas je u posljednjih 12 mjeseci imala niz antibiotika, ali ne dovodimo u pitanje sigurnost tih antibiotika, iako neki antibiotici mogu uzrokovati nuspojave i smrt, poput rezistencije na antibiotike, iznenadnog zastoja srca, puknuća tetive ili trajni gubitak sluha. To niste znali? Pročitajte uputstvo za upotrebu bilo kojeg lijeka koji trenutno uzimate i možda ćete se iznenaditi nuspojavama koje bi mogle izazvati. Pa počnimo školsku godinu kako treba, ostanimo pametni, ostanimo zdravi, cijepimo se.