Pišem levoruki. Perem zube levorukom. Ponekad jedem levoruki. Ali ja nisam pravi ljevoruk. ODABRAM da budem levoruk.

Moj divni tata je "ljevičarski". Koristi posebne škare; piše iskrivljenom rukom (mislim da mogu vidjeti šta piše). Ima stvari koje može raditi desnoruk, ali samo zato što je tako bilo probušen u njega u ranoj mladosti, vjerovatno zato što je u njegovo doba bilo potpuno nazadno biti "šapica". Iznenađen sam što nije razvio govornu manu.

Da biste bili ljevoruki, vi ste drugačiji. To je posebna kultura. Ovisno o vremenskom okviru u kojem ste odrasli, mogli biste se smatrati jedinstvenim, posebnim; ili izbjegnut, izopćenik, ismijavao ga. Odrastao sam u jedinstveno, posebno vrijeme, pa sam odlučio biti ljevoruk. JA BIRAM.

Prije nego što sam uopće krenuo u školu, već sam pokazivao znakove „zbunjenosti“. Za večerom bih pomerao viljušku iz jedne ruke u drugu, češljao bih kosu onom rukom koja je podigla četku. Očigledno sam obojio bilo koju ruku kojoj je bojica bila najbliža. Moji roditelji su bili zabrinuti. Šta ako bih pokušao naučiti pisati s obje ruke i to me usporilo u školi? Pa su me posjeli da porazgovaramo sa mnom. Čak se i danas sjećam razgovora. Sjedeći na tatinom koljenu, sa stolicom izvučenom sa stola u blagovaonici (očigledno gdje smo voljeli držati porodične konferencije), moja mama je sjedila na stolici pored nas, nagnuta se naprijed kako bi me mogla gledati u oči dok smo pričao. Rekli su mi da moram izabrati ruku (nisu mi objasnili zašto do odraslih godina, valjda su zaključili da neću razumjeti). Pa sam dječjom logikom odlučio biti ljevoruk. Vidite, moja majka je bila dešnjak, kao i moja starija sestra. Moj tata je bio ljevoruk. Nisam željela da on bude jedini u porodici, pa sam odlučila izjednačiti porodicu. Nisam znao u šta se upuštam.

Nisam znao da će biti poteškoća. Razmazali su vam tintu gore -dolje po ruci jer ste odabrali pogrešnu vrstu olovke (ljevaci pomiču ruke preko napisanog). Ti slatki otisci prstena na vašoj ruci iz bilježnica sa spiralnim povezom. Pokušavate se iskriviti u malom stolu u školi ili u gledalištu na fakultetu, jer jedini raspoloživi prostor za pisanje izlazi s desne strane. Sviranje muzičkih stolica u restoranima, jer ne želite da se sudarite laktovima s nekim dok jedete. Morate obaviti „vruće žongliranje šoljama“ jer vam neko preda šolju sa ručkom na desnoj strani. Miširanje na računaru. Pronalaženje prave (ili zapravo lijeve) opreme, koja većinu vremena košta više zbog „posebnih narudžbi“. Nevažno u cijeloj shemi stvari? Definitivno. Neprikladno onima koji žive s njim iz dana u dan? Najblaže rečeno. Ovisno o društvenoj situaciji, ponekad čak može biti neugodno (iako, ovih dana sve manje). Postoje čak i situacije u kojima to što sam ljevoruk može biti prednost, i tu biram da se fokusiram na dalje u svom životu (pogledaj bočno ili klikni na linkove koje sam naveo u nastavku).

Lako sam sišao. Nakon što sam izabrao da budem ljevoruk, mogao sam se lako prebaciti u većini situacija gdje je to bio problem. Drugi nemaju tu sreću. Dešnjaci obično ne prepoznaju situacije u kojima postoji „ruka“, a ljevičari su od malena naučeni da se prilagođavaju i prilagođavaju bez razmišljanja o tome. Mi zaista ambidekstrousni ljudi u sredini prepoznajemo i cijenimo.

Dok slavimo Dan ljevorukih 13. avgusta, ljevičari, pozdravljam vas (naravno lijevom rukom) i pridružujem vam se u saosjećanju i slavlju. Desničari, pridružite nam se i slavite petoricu (lijevom rukom) ljevičara!

I zapamtite:

"Levoruki su dragoceni; zauzimaju mjesta koja su nezgodna za ostalo.” - Victor Hugo

"Ako lijeva polovica mozga kontrolira desnu polovicu tijela, tada su samo ljevoruki ljudi pri zdravoj pameti.” - WC polja

25 zadivljujućih činjenica o ljevorukim ljudima

Koliko ste ljevoruki? Saznajte za 60 sekundi!

Što u mačevanju daje prednost ljevacima? Pogledi iz sadašnjosti i daleke prošlosti