Please ensure Javascript is enabled for purposes of website accessibility Idi na glavni sadržaj

Sedmica nasumičnih djela ljubaznosti

„Kada uđete u lokalni kafić ili odete na posao, šta možete učiniti da nekome uljepšate dan? Platite kafu za osobu koja stoji iza vas? Nasmejati se i uspostaviti kontakt očima sa nekim ko prolazi u hodniku? Možda je osoba imala težak dan i time što ste joj priznali, vi ste uticali na njene živote. Nijedan susret nije slučajan, već je prilika da se proširi malo svjetla.” – rabin Daniel Cohen

Da li ste znali da je ljubaznost dobro za vas zdravlje? To može uključivati ​​da pokazujete ljubaznost prema drugima ili čak svjedočite djelima ljubaznosti oko sebe. Ljubaznost može uticati na vaš mozak povećanjem ili oslobađanjem serotonina, dopamina, endorfina i/ili oksitocina. Ove hemikalije mogu pozitivno uticati na nivoe stresa, povezanost i opšte dobro.

Sada kada znamo da je ljubaznost više od prave stvari, ali utiče na naše cjelokupno zdravlje, kako da unesemo više ljubaznosti u svoje živote? U čast Sedmica nasumičnih djela ljubaznosti, moja djeca i ja učestvujemo u februarskom izazovu ljubaznosti (koji je sjajan način da izgradite vještine djece u ovom prostoru i date im pozitivan poticaj za mozak)! Ovo site daje nekoliko sjajnih prijedloga za razvijanje vlastitog izazova.

Seo sam sa svojom decom, starom 8 i 5 godina, da iscrtam naš 30-dnevni plan. Razmotrili smo prijedloge za ljubazne postupke, zajednički smo razmišljali o različitim idejama i napravili poster na kojem smo nacrtali naš plan za mjesec. Pregledavamo ga svako jutro i veče i precrtavamo jednu stavku dnevno. Ostaje na prednjoj strani našeg frižidera kao podsjetnik da budemo ljubazni jedni prema drugima i onima oko nas. Nadam se da će nakon 30 dana nasumični činovi ljubaznosti postati porodična navika. Toliko se ukorijene u nas da o tome i ne razmišljamo, samo djelujemo.

Nalazimo se u prvoj sedmici naših djela ljubaznosti i nakon teškog početka (da sestra i brat NE pokazuju ljubaznost jedno prema drugom), mislim da smo sinoć napravili proboj. Bez pitanja, oboje su kreirali mini knjige za svoje učitelje. Kreirali su priče i crteže i uključili po komad slatkiša za svakog učitelja iz lične kolekcije (ostaci sa zimskih praznika).

Dok su sinoć radili na ovoj aktivnosti, kuća je postala tiša i mirnija. Moj nivo stresa je opao i vrijeme za spavanje je postalo mnogo lakše. Jutros su umotali svoje poklone i napustili kuću osjećajući se radosno. Za samo nekoliko dana već možemo vidjeti kako se naše blagostanje povećava i naš kolektivni stres smanjuje. Osjećam se manje iscrpljeno, što mi omogućava da im se bolje pokažem. Povrh toga, učinili su nešto ljubazno za nekoga ko se jako trudi da ih edukuje na dnevnoj bazi i vjerovatno mu se ne zahvaljuje tako često. Iako znam da će biti uspona i padova sa ovim izazovom, radujem se što će naša porodica ovo učiniti pozitivnom navikom koja vodi pozitivnim ishodima za druge i zajednicu.