Koncesija: Trčanje NIJE za svakoga
U duhu inkluzivnosti, ne pišem ovo da bih uvjerio sve da treba da počnu trčati. Ima mnogo onih kojima se to ne sviđa ni malo, ili čija tijela ih sprečavaju da to učine, ili oboje, i ja to cijenim. Naš svijet bi bio tako dosadan kada bi svi imali isti hobi! Pišući svoju perspektivu o trčanju, nadam se da je to moja potraga za neradnom, doživotnom strašću i značenjem koje mi ono daje, koje bi moglo odjeknuti kod svih. Za one koji su znatiželjni o redovnijem trčanju, nadam se da bi vas moje skromno dijeljenje moglo potaknuti da se više bavite time i ne klonete duhom.
Trčanje i ja imam jaku, vremenski provjerenu vezu. To je onaj koji se gradio dugi niz godina, a na mom putovanju bilo je dosta uspona i padova (bukvalnih i figurativnih). Radim sada nešto što sam u prošlosti mislio da mogu nikada uradim, a onda iznova i iznova dokazujem da sam zapravo ja moći uradi to, vjerovatno je razlog broj 2 zbog kojeg sam trčao maratoni tokom protekle decenije. Moj razlog broj 1 za trčanje zapravo varira s danom, ovisno o tome gdje sam na treningu, ili treniram li uopće za sljedeću trku.
„Zar ti nije dosadno? Bilo bi mi tako dosadno!”
Ne znam da li mi je dozvoljeno da podelim ovu tajnu iz zajednice trkača, ali nastaviću: mi do dosađivati se! Dopuštam sebi da se dosađujem i općenito osjećam razne neprijatne stvari prije, tokom i nakon dugih trčanja. Trkači izdržljivosti nisu imuni na dosadu, niti je trčanje za nas sve magije i duge. Iskušenja, bijeda i rast zapravo čine trčanje tako uvjerljivim i tako isplativim. Podsjetio sam se jednog citata iz filma “Sopstvena liga” gdje se protagonistkinja Dottie, koju igra ljupka Geena Davis, žali da je bejzbol pretežak, na što joj trener, kojeg igra fantastični Tom Hanks, odgovara: „Trebalo bi da bude teško. Da nije teško onda bi svi to radili. Teško je ono što ga čini odličnim.” Ponovo ću priznati da trčanje nije za svakoga iz vrlo opravdanih razloga koje sam naveo gore. Jednako važno, svi sa kojima sam razgovarao slažu se da su ocjene u školi za koje osjećaju da su najponosniji da su zarađivali bile one za koje su najteže radili.
Ne samo fizička kondicija
Trčanje je za mene postalo način života. To ide dalje od izgradnje izdržljivosti, održavanja kondicije i ublažavanja stresa. Ono što nastavljamo da učimo o tome kako trčanje utiče na ljudsko tijelo je fascinantno. Uživam u čitanju takvih članaka, ali tražim više od fizičke koristi. Postoji toliko mnogo drugih dobrih stvari koje mogu proizaći iz trčanja o kojima se tako rijetko priča, ali bi zaista trebalo. Trčanje mi omogućava da se vratim sa užasnih nekoliko dana koje sam imao, jedan na drugom, dok ništa drugo sam probao. Prinuđena sam da se pomirim sa neprijatnim uspomenama koje mi ništa drugo nisu pomogle osim da osećam žaljenje i sram. Kada satima trčite, slušate istih 50 pjesama i trčite istim putem koji ste prošli desetine puta, vaš um će neizbježno odlutati. Da, mijenjate stvari, ali još uvijek postoje ograničenja. Neizbježno ćete razmišljati o stvarima izvan toga koliko ste daleko pretrčali, koliko vam je još preostalo, kada možete pojesti svoj sljedeći Gu gel ili pregršt hurmi, i bilo koje druge misli o onima koji pokušavaju preživjeti 15 milja dugu trčanje će imati.
Obično ne promoviram multitasking, ali trčanje je poslužilo kao aktivnost koju smo ja i mnogi drugi odredili za meditaciju, planiranje života i životno slavlje. Na putu trkača također postoje razne vrste učenja. Za početak sa očiglednim, da, naučit ćete više o tome kako vaše tijelo reagira na napor i kako bolje trčati u različitim uvjetima. Ako to shvatite, također možete učiti gradove kroz i kroz način na koji to ne biste učinili drugim načinima putovanja. Želite li znati koji je najbolji način da prođete kroz Garden District tokom Mardi Gras parade? Šta kažete na to da ste u južnom Bostonu i očajnički želite koristiti javni toalet? Koji je podcijenjeni dio rijeke South Platte za druženje? Kretanje pješice učinilo me mnogo svjesnijim popularnih mjesta, pa čak i predstojećih društvenih događaja, jer bukvalno slučajno naletim na njih. Ali ćete također nedvosmisleno naučiti koje su vaše vlastite sklonosti prema tome kako se ponašate sve ciljeve i neuspehe sa kojima se suočavate. Šta vas najviše motiviše i kako da isključite negativnu sumnju u sebe? Ono što postignete gurajući se na brže korake ili veće udaljenosti možete ponijeti sa sobom u svim drugim ciljevima.
Trikove
Za svaku trku postavljam iste ciljeve: uživati gdje sam, završiti i učiti od drugih. Tokom trke svi učesnici su članovi porodice. Teško da je to kompetitivna trka osim ako niste profesionalni sportista u prvom talasu, a čak i tada vidite razvijaju se sjajne priče. Svi navijamo i pazimo jedni na druge. Trčanje na daljinu je individualni sport koji se najviše bazira na timu kojeg mogu zamisliti. Ovo je još jedan razlog zašto trčim. Svoju prvu trku na kojoj sam bio preko glave, kao i većina onih koji prvi putuju. Učiš, treniraš i planiraš, ali na dan trke i dalje nemaš pojma šta da očekuješ. Vječno sam zahvalan ženi koja je podijelila svoj ibuprofen sa mnom na 18. milji. Sada uvijek nosim svoj ibuprofen, acetaminofen i flastere na kurs, i budno pazim na druge kojima je potrebno. Kada sam konačno uspio da platim uslugu za prvi put, godinama kasnije, bio je to trenutak punog kruga kojem sam se nadao, i bio je pun duše i savršen. Evo mojih drugih skromnih lekcija koje sam naučio:
- Pronađite zašto. Možda vam je samo cilj uspostavljanje trčanja kao navike. Ako je tako, učinite ovu naviku specifičnom, a ne nejasnom kao što sam ja prvi put učinio. Možda već redovno trčite, ali želite nešto novije i veće. Ako vas organizirane utrke ne uzbuđuju, osmislite svoju stvar. Možda želite da uradite nešto što vam zvuči granično nemoguće, kao što je trčanje oko City Parka pet puta određenim tempom, ili bez ikakvog hodanja, ili jednostavno bez želje da umrete. Ključno je da vaš cilj mora da uzbuđuje i inspiriše you.
- Razgovarajte sa drugim trkačima. Ljudi koji su se kvalifikovali za (i trčali). Bostonski maraton, ili koji to rutinski rade ultras, ili su radili cijele utrke guranje članova porodice na (odobrena) vozila bili su neka od najljubaznijih ljudskih bića koje sam ikada sreo. Uopšteno govoreći, trkači obožavaju razgovore i uvijek ćemo rado pomoći!
- Imajte svoju bazu fanova ili grupu podrške (oni sami ne moraju da trče, nužno). Čak i ako trenirate u potpunosti kao vuk samotnjak, trebat će vam ljudi koji će vas bodriti i podsjetiti koliko ste daleko stigli i kakva je velika stvar kada dostignete prekretnicu koju biste inače mogli umanjiti. Moja prijateljica Marina se nasmijala kad sam rekao da za predstojeći vikend „moram da trčim samo osam milja“. To je živo sjećanje i drago prijateljstvo koje držim blizu.
- Budite što je moguće otvoreniji i eksperimentalni sa svojim pristupom. Koja hrana/piće/oprema/tekst/doba dana odgovara vašem prijatelju možda neće raditi za vas. Ono što je odlično funkcioniralo prošlog vikenda možda neće uspjeti sutra. Trčanje može biti nestalno.
- Power songs. Pronađite što više možete i iskoristite ih strateški. Svoju stavljam u razmaku od sat vremena na svoje liste za reprodukciju i imam zasebnu listu za reprodukciju samo moćnih pjesama koje mogu svirati na zahtjev. Mislim da muzika drži moj moral i tempo bolje od audio knjiga ili podcasta, ali svakome svoje. Za one koji idu bez ili koji imaju oštećen sluh, dajte prednost stazi s najboljim pogledom ili zabavnim nizbrdicama, ili emisiji ili filmu za gledanje sa trake za trčanje koji će vas zadržati. Usput, ima ih programe sa vodičima za slijepe trkače i mnoštvo utrka omogućava duo utrke ili vožnju biciklom. Ako imate volje, možete pronaći način.
- Budite malo praznovjerni. Ozbiljno. Koristio sam svoje iste umiruće slušalice zadnji put devet maratonima (počeli su da kvare recimo prije četiri godine) jer sam uspio završiti sve utrke, čak i Lake Sonoma 50 (moja prva i zadnja staza). Kada mi slušalice konačno umru, namjeravam dobiti istu marku i boju, iako bih se konačno mogao pridružiti našoj modernoj civilizaciji i dobiti zaista bežične.
- Prihvatite da ćete imati zastoja. Srećom, takođe ćete izgraditi sjajne nove nivoe snage i samopoštovanja. Pogotovo kada ispunite svoj prvi veliki samoinspirativni cilj, ovi zastoji se neće osjećati tako velikim. Nakon godina trčanja, u osnovi očekujete neuspjehe i osjećate se još uspješnijim što ipak nastavite.
- Temeljito isplanirajte svoj kurs i imajte plan kada se izgubite. Biće frustrirajuće i možda zastrašujuće, ali često kada se izgubim pronalazim nova nova mesta i mogu da dodam distancu koju nisam mislila da ću moći!
- Budite tvrdoglavi, ali fleksibilni u svom rasporedu trčanja. Život nas vuče u više, ponekad suprotstavljenih smjerova. Poštujte svoje određene dane dugog rada. Ne preterujte se dan i noć ranije. Budite u redu sa odbijanjem poziva za planinarenje, prisustvovanje muzičkim festivalima i drugim izletima za koje znate da će previše iskušati sudbinu.
- Uzeti vremena. Cross-train. Uzeo sam cijelu 2020. godinu, kao i mnogi, i umjesto toga radio virtuelne časove sambe plesa. Bilo je super.
Resursi koje volim
Vrijeme završetka
Za ovogodišnju Globalni dan trčanja (1. jun), samo izađi i radi ono što voliš bez posla. Ako tvoj hobi radi sve ono što trčanje radi za mene (možda čak i više?), super! Ako još niste pronašli stvar, nastavite tražiti. Ako želite trčati, ali se osjećate pomalo uplašeno, trčite uplašeno! Nikada ne postoji savršeno vrijeme za početak nečeg novog (osim ako se ne radi o treningu za utrku, u kom slučaju će vam možda trebati tačan broj sedmica za početak).
Ako niste sigurni prije početka bilo kojeg programa vježbanja, razgovarajte sa svojim ljekarom.